Kravate u pustinji

Čovjek puže po pustinji kad iznenada ugleda drugog čovjeka na devi. Kad se jahač dovoljno približi, čovjek koji puže kaže: - Molim vas, možete li mi pomoći? Trebam malo vode. - Žao mi je, nemam vode, ali vam mogu prodati kravate. - kaže čovjek na devi. - Kravate? - kaže čovjek. - Trebam vodu! - Prodat ću ti jednu za četiri dolara. - Trebam vodu! - U redu, dvije za sedam dolara. - Molim te, možeš li mi reći gdje je voda? - Dobro, u redu, nedaleko odavde nalazi se restoran u oazi. Ideš oko tri milje ravno. Upravo tim putem kojim ideš. Doći ćeš do jednog kamena. Kad stigneš tamo, skrenut ćeš lijevo. Prođi još tri milje i stići ćeš do oaze. Jeste li sigurni da ne želite kravatu? Tri za deset dolara? To je najbolje što mogu učiniti! Ali čovjek se polako diže na noge i počinje koračati prema vodi. Čovjek hoda i hoda. Tada ponovno krene puzati dok napokon ne dođe do kamena. Istrlja pijesak s njega i ugleda strelicu koja je usmjerena na lijevu stranu. Dakle, skrećući ulijevo, puzao je naprijed i dalje i napokon vidi on oazu i pokraj restoran. Ustaje na noge i posrne on ka oazi. Čovjek stoji pokraj ulaza oaze, a žedan ga pita: - Je li ovo oaza i restoran? Mogu li ovdje dobiti vodu? - Oh, naravno, možete, tu kod nas ima puno vode. - Super! - kaže čovjek dok je počeo koračati prema vodi. Netom prije oaze, zaustavi ga ovaj na ulazu: - Žao mi je gospodine, dopušten je ulaz samo uz kravatu.