Pesma strahu
Kragujevac, 1941. Herr komandant:
- Dakle, odlučeno je. Danas streljamo jedan razred. Idemo u školu da ih pokupimo.
Adutant:
- Na zapovijed.
Škola. 8c razred. Upadaju Nijemci naoružani do zuba. Komandant:
- Zbog učestalih diverzija prema našoj vojsci odlučili smo da za opomenu pobijemo jedan razred ove škole. Kocka je pala na osmi c, a to ste vi. Idemo, spremite se.
Učitelj:
- Hrabro, djeco, pokažite da se ne bojite.
Izvedu ih van, pred zid i Nijemci se počnu spremati za streljanje. Učitelj:
- Djeco, pokažimo fašistima. Zapjevajmo pjesmu!
I zapjevaju, prvo stidljivo, a onda sve jače i jače. Privuče to komandantovu pažnju. Pogleda on njih, svi do jednoga prkosna pogleda i pjevaju neke borbene, vjerojatno partizanske pjesme. Ipak, primijeti komandant među njima jednoga koji se skutrio i plače. Priđe mu. Komandant:
- Što je mali, nisi hrabar kao ostali? Već sam mislio da se u osmom c svi raduju što će umrijeti. Zašto plačeš?
Uplakani:
- Kako ne bih plakao. Ja sam iz osmog b, samo sam došao po spužvu!
