Papina divlja vožnja
Dolazi Papa Benedikt u posjet Hrvatskoj i na aerodromu ga čeka vozač. Utovare oni prtljagu, uđu u ogromni Mercedes sa zatamnjenim staklima, a Papa šapne vozaču:
- Slušajte prijatelju, u Vatikanu mi ne daju da vozim, ni po Europi ni u Americi, ni igdje drugdje. A ja bih rado malo sjeo za volan, pogotovo tu kod vas gdje su lijepe nove ceste, pa ako nije problem.
Vozač se sablazni: te nemoguće, te pravilo službe, te ostat će bez posla. Ali ga Papa opet zamoli, tutne mu zlatnu medaljicu i nešto eura i na koncu se nekako dogovore. Papa se prebaci za volan, a vozač, sav u strahu, sjedne otraga.
Krenu oni, a Papa za čas nagari na stotku, pa na stodvadeset, pa stopedeset, pa još brže. Na koncu ih presretne policijac na motoru i zaustavi uz rub ceste. Papa spusti staklo, policajac pozdravi, pogleda kroz prozor i otrči brzo do radio stanice na motociklu.
- Alo šefe, evo sam zaustavio jednog, vozio preko stopedeset, al ne znam šta da radim.
- Kako ne znaš, oderi!
- Ama, nejde šefe, previsoka neka faca.
- Da nije gradonačelnik?
- Ma, jok - viši.
- Ministar?
- Ma viši.
- Da nije predsjednik?
- Ma još viši!
- Pa nije valjda Bush, jebo ga ti?
- Ma još viši!
- Pa koji je onda!?
- Šefe, ja mislim da je to glavom Bog.
- Ma kako Bog?
- Pa ko bi drugi uzeo papu za vozača?
